Svet se cepa između krajnosti: prava se ukidaju pod maskom zakona, slobode se zatežu bodljikavom žicom, a glasovi se guše.
Savremeni svet ne nudi stabilnost, već prelivanje – između stvarnog i virtuelnog, slobode i kontrole, prava i zabrana. Strukture pucaju iznutra, a granice između suprotnosti postaju porozne. Pojmovi gube oštrinu, uloge se menjaju, a pozicije koje su nekada bile jasne – danas se međusobno reflektuju, u ogledalu punom pukotina.
U takvom svetu, umetnost ne traži utočište. Ona se ne pretvara da zna, niti da rešava. Umesto toga, ulazi u napetosti, kontradikcije i tenzije. Raskida s binarnim podelama i ulazi u prostor između: neodređen, hibridan, ambivalentan.
Tamo gde civilizacija gubi kompas, a jezik postaje neprecizan, umetnost preuzima rizik. Konstrukcija identiteta postaje čin otpora. I svaka ambivalencija – novi oblik izraza.
Muva vas posmatra, a pazite i gde gazite!
U vizuelnom identitetu festivala Videomedeja 2025. dominira motiv muve – naizgled običnog insekta koji ipak poseduje izuzetne vizuelne sposobnosti. Muva gleda svet kroz složene fasetne oči sastavljene od hiljada sićušnih receptora, te joj vid funkcioniše kao mozaik mnogostrukih slika. Za razliku od fokusiranog ljudskog pogleda, muvino vidno polje obuhvata gotovo čitavih 360 stepeni oko nje, što znači da istovremeno opaža više pravaca i perspektiva. Ono što nama deluje kao zamagljen brzi pokret, muva registruje u nizu oštrih sekvenci – njen nervni sistem može da obradi oko 250 do 300 slika u sekundi. Oči muve evoluirale su za brzinu: imaju slabu prostornu rezoluciju, ali izuzetnu temporalnu osetljivost, što ovoj malenoj posmatračici omogućava da doživi realnost kao fragmentisanu, višestruku i krajnje dinamičnu pojavu.
Ovakav rascepljeni način gledanja – mnoštvo simultanih pogleda i ubrzana percepcija – snažno odjekuje u estetici savremene video umetnosti i novih medija. Poput muvinog oka koje sabira bezbroj delića slike, savremeni video radovi često se sastoje od više istovremenih kadrova ili paralelnih narativnih tokova, stvarajući mozaik doživljaja za posmatrača.
Za razliku od tradicionalnog filma, video umetnost dopušta da se priča na fragmentisan i apstraktan način, pružajući autorima veliku slobodu za eksperimentisanje i inovaciju u vizuelnoj kompoziciji. Umetnici koriste napredne digitalne tehnike da istražuju teme iz različitih perspektiva, razbijajući ustaljene konvencije naracije. Vreme i prostor postaju podatni elementi: događaji ne moraju teći linearnim tokom već mogu biti isečeni, ponavljani ili simultani, a scene smeštene u virtuelne prostore gde se perspektiva i razmera poigravaju sa našom percepcijom. Takva multiperspektivnost i nelinearnost – gde se celina doživljaja sklapa iz fragmenata – odražava isti princip kao i muvin fasetni vid: da bismo razumeli složenu sliku, moramo prihvatiti da je sačinjena od mnoštva delimičnih pogleda.
Na širem planu, ova vizuelna fragmentacija predstavlja metaforu za savremeno društvo i identitet. Festivalska tema Ambivalentni identitet 2025 ukazuje na svet koji se cepa između krajnosti, u kome više ne postoje čvrsta uporišta značenja. Kao što muva svojom složenom optikom sklapa realnost iz prolaznih delića, tako se i naš osećaj sopstva oblikuje kroz preobilje perspektiva i protivrečnih informacija u digitalnom dobu.
Granice između onoga što je stvarno i virtuelno, dozvoljeno i zabranjeno, postale su porozne i nejasne – živimo u stalnom prelivanju jedne stvarnosti u drugu. U takvom okruženju, identitet više nije jedinstvena, stabilna kategorija, već ambivalentan spoj hibridnih, promenljivih aspekata. Umetnost, stoga, ne traži jednostavna rešenja već se smešta unutar samih tenzija savremenosti: ona ulazi u „prostor između“ definisan neodređenošću, hibridnošću i ambivalentnošću. Upravo tu, na razmeđi suprotnosti, nastaju novi oblici izraza – nalik muvinom pogledu koji iz haosa fragmenata ipak stvara smislen prizor, umetnost prihvata neizvesnost i pretvara je u stvaralačku snagu.
Videomedeja već skoro tri decenije neguje takav pluralizam vizija i estetiku eksperimenta. Osnovan 1996. u Novom Sadu, ovaj festival savremene medijske umetnosti izgradio je jedinstvenu tradiciju i kvalitet prepoznat u međunarodnom kontekstu. Dosledno se fokusirajući na progresivne, avangardne autorske prakse, Videomedeja promoviše nezavisnu produkciju i inovativne umetničke forme u novim medijima.
Na njenim se programima sudaraju i stapaju raznovrsni mediji i žanrovi: od eksperimentalnog videa, animacije i zvučnih instalacija, do interaktivnih projekata u sferi proširene stvarnosti (XR), virtuelne realnosti (VR), robotike ili veštačke inteligencije. Takva širina potvrđuje hrabrost festivala da zakorači na teritorije gde se umetnost spaja sa najnovijom tehnologijom i društvenim fenomenima. Publika pritom ne ostaje pasivni gledalac – na Videomedeji je pozvana da oseća, promišlja i aktivno doživi umetnost, bilo uranjanjem u VR okruženje ili interakcijom sa multimedijalnim instalacijama.
Kao jedan od retkih festivala te vrste u regionu, Videomedeja igra ključnu ulogu u povezivanju lokalne scene sa globalnim tokovima savremene umetnosti i novih medija. To je laboratorija za vizuelnu budućnost i mesto susreta hrabrih ideja, gde se svake godine iznova potvrđuje da umetnost može biti istovremeno i ogledalo i preobražaj stvarnosti. Zato je muva – taj sićušni, svevideći svedok sa umnoženim pogledom – prikladan simbol Videomedeje 2025. Ona nas podseća da, kako bismo razumeli ambivalentni identitet u raslojenom svetu, moramo proširiti sopstvene vidike i posmatrati svet istovremeno iz više uglova, prigrlivši složenost kao sastavni deo savremenog iskustva.